

Bajro Bajrić
Bajro Bajrić rođen je 1959. u Trnovi, Sanski Most. Pedagošku akademiju – smjer razredne nastave završio u Banja Luci.
Kao učitelj razredne nastave u osnovnoj školi radio u Bosni i u Zagrebu, gdje živi od 1982. godine.
Od 1994. sudjelovao u radu romskih udruga u svojstvu voditelja ljetnih škola za romsku djecu i mladež i suradnika u romskim časopisima.
1998. godine jedan je od osnivača Udruge Romi za Rome Hrvatske u kojoj od tada obnaša funkciju predsjednika.
U okviru iste udruge voditelj je projekata: «Ljetna škola za romsku djecu i mladež» (1999 -), «Eko Romi za Rome» (2000-2002.), «Kako su živjeli naši stari» (2001.-), Časopis «Mladi za mlade» (2001. -), «Izjednačavanje obrazovnih mogućnosti kroz pripremu romske djece za školu» (2002. – ), «Zdrava zajednica» (2002. -), Interkulturalni program «Mladi za mlade» (2003. -) «Produženi boravak za romsku djecu» (2003. -) .
Autor je dvojezične zbirke pjesama socijalne tematike «Tamo je sunce/Odori si o kham» (objavljene 1999.) te ko-autor priručnika «Zdrava zajednica – odgoj i obrazovanje za okoliš» (2003.).
Aktivno sudjeluje u promoviranju prava romske djece i mladeži na području obrazovanja.
KOLIBA
Iz dimnjaka kolibe stare
Gusti dim se diže
Čuje se pasa lavež;
I eno štakor
iz starog otpada gmiže
Svuda je smeće, lonci i kante
I posvuda bijeda se širi
I gle: kroz razbijen prozor
garava dječja glava viri
Mali se Rom s jutrom budi
kolica svoja on će sad vući
Raditi mora, željezo skupljat
U sumrak se vraća kući
U noći tamnoj bakar pali
I iskri plamen na sve strane
Prijatelju, tako Romi mali
Provode svoje dječje dane




SEMAFOR
Svi vozači njih poznaju
Križanje im radno mjesto
Semaforu prave društvo
Brat i sestra tu su često
Stakla brišu i pjevaju
I pružaju male ruke
Nekom kunom il’ bombonom
Vozači im blaže muke
Dječak mali
Kose crne i očiju kao gar
Od vozača kamiona
Dobio je sok na dar
On i sestra u torbici
Sve darove kuži nose
Gorak im je ovo život
Tako mali, oni prose
ROMKINJA
Auti lijeno u koloni mile
Semafor boje mijenja
Dok na suncu ljetnom
Gdje hlada nema
Stoje njih dvoje, poput stijenja
Romkinja mlada, crne kose
U naručju dijete drži
Ispruženom rukom milostinju moli
Romkinja mlada, noge joj bose
Svakoga dana ona tu prosi
Vrućina velika, a asfalt grije
Netko ih psuje
Netko im se smije
Nađe se i onih što u ispruženu ruku
Stavlja kunu i krate im muku
I oni su tu svakoga dana
Romkinja mlada, crne kose
Sunce grije, asfalt prži
U naručju ponosno dijete drži


MAJKO
Ranjeno je srce moje
I pijana duša sjetna
Suzne su mi crne oči
Zašto majko nisi sretna?
Volim pjesmu, sunce volim
Kišu, ptice, a i noći
Zasto si mi tužna majko
Kad ću skoro k tebi doći?
Doći ću ti ranom zorom
Kad se prvo sunce budi
Naslonit ću glavu svoju
Tebi majko tad na grudi
NAVIGACIJA
INSTITUT ZA ANTROPOLOGIJU
Ljudevita Gaja 32
10000 Zagreb, Croatia, p.p. 290
Tel: (+385) 01 55 35 100
Fax: (+385) 01 55 35 105
www.inatro.hr
BAZA